TREĆA   KNJIGA   LJETOPISA

Od biblijskih vremena do današnjice

 

 

 

 

 

I z d a j e:

ARCHA NOACH, z.s.

Staré  Hamry,  CZ

www.archanoach.com

Za izdanje odgovara: D. Sever

 

Rujan 2017

 

 

 

 

 

Tisak:

TISKDO1000.CZ

 

 

 

 

 

Prava nisu pridržana

Tiskanje i umnožavanje u cjelini ili u dijelovima je dozvoljeno

 

 

 

 

 

 

 

 

 

S a d r ž a j

 

 

Naslov                                                                                     Stranica                                 

 

 

Prvi dio:             Poglavlja  1-7……………………….…….…....1

 

Drugi dio:           Poglavlja 1-7…..……………………….…….20

 

Treći dio:            Poglavlja 1-7…………..……………..………40

 

Četvrti dio:         Poglavlja 1-7 …………… ……...……….…..59

 

Peti dio:              Poglavlja 1-7…………………….………...…75 

 

Šesti dio:            Poglavlja 1-7……………….…………………90

 

Sedmi dio:          Poglavlja 1-6………………….…………….108

 

BOŽJI  POZIV ……..…………….…………….……………125

 

Sedmi dio:          Poglavlje 7…….……………...…………..…139

 

Izjava odgovorne osobe……………………………………….142


Prvi dio                         Prvo  poglavlje  

 

1 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. 2 Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.  3 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.

4 Prošlo je već mnogo godina otkako je kralj Kir dopustio vratiti se Židovima u Jeruzalem. 5 U  vrijeme  kada  je  Darije  vladao  Perzijskim  Kraljevstvom, a Filip Makedonijom, u Jeruzalemu je službovao veliki svećenik Jadua. 6 Judeja je s Jeruzalemom pod Perzijancima uživala ograničenu slobodu kao  zaštićeno hramsko područje. 7 Makedonci i grčke državice bili su suparnici te su se borili za nadmoć jednih nad drugima. 8 Grci su na Makedonce, koji su  bili  u  državničkom usponu, gledali kao na barbare što  je dovodilo do mnogih nemira i svađa. 

 

9  No prije nego li kronološki zabilježimo događaje koji su se zbivali, valja nam se nakratko vratiti u prošlost. 10 Tajanstveno i neprimjetno djeluje Bog u svijetu. 11 Ali samo za one koji ne traže i ne prepoznaju znakove vremena i koji nisu prepoznali i prihvatili ljubav Božju. 12 Onima, naprotiv, koje je Bog odabrao i koji su njegov odabir prihvatili, njegovo je djelovanje očito. 13 Redoslijed događanja od stvaranja ljudi, to jest od predaje Zemlje Adamu i Evi  do  današnjeg  vremena nazva se: događaji dana14 Pokvarenost ljudi i zle namisli njihovih srdaca dovele su do njihova otuđenja Stvoritelju. 15 Kao posljedica njihova otuđenja i tvrdoće njihovih srdaca, došao je potop na ljude i na sve što je na Zemlji živjelo. 16 I nakon potopa Noini su potomci ubrzo počeli griješiti jednako kao i njihovi preci prije potopa. 17 Možda je to bio razlog što se Gospodinu svidjelo izabrati jednog čovjeka i njega učiniti ocem naroda – Njegova naroda. 18 Tako bijaše stvoren, tako bi pozvan, tako bi izabran: Božji narod iz Abrahama, Izaka i Jakova. 19  Zapravo se o izabranju i ne može govoriti – jer izbora u pravom smislu nije bilo – već o stvaranju izraelskog naroda, jer je taj narod kao „prvorođeni sin“ i kao „Božje osobno vlasništvo“ godinama bio stvaran. 20 Bog toliko ljubi ljude da im je i nakon gorkih razočarenja povjeravao upravljanje Zemljom i uvijek ponovo  nudio i sklapao saveze  s njima. 21 Prvi Savez s Noom sklopio je Bog, tako reći, više radi sebe samoga da ga duga podsjeti na obećanje kako  više  nikad  neće uništiti čitavo čovječanstvo.

 

22 Njegov je savez s Abramom bio već pravi ugovor s promjenom imena, davanjem zemlje i obrezanjem. 23 Abrahamu i njegovu potomstvu naređeno je za sve vjekove da svoje muške potomke obrezuju kao vidljiv znak vječnoga saveza. 24 Abrahamu je, i nakon njega njegovom unuku Jakovu, dana zemlja Kanaan u vječno vlasništvo. 25 Obrezanjem počinje jedno novo razdoblje na Zemlji. 26 Od tada se potomstvo Abrahamovo prepoznaje po tom vidljivom tjelesnom znaku. 27 Od tada, kod obrezanja ljudi, iz  generacije  u  generaciju  obnavljaju i svojom krvlju kao potpisom, potvrđuju  Božji savez s Abrahamom. 28 Od tada prenose muški potomci Abrahama taj savez svojim ženama koje  ga  također  „potpisuju“ svojom krvlju kod prvog odnosa. 29 Mnogo puta i na mnogo  načina Bog  je  nadograđivao na  savezu obrezanja, proširivao ga, sklapao dodatne saveze, ali nikada taj savez obrezanja nije opozvao. 30 No i obrezani izabranici postali su ljudi tvrde šije i tvrda srca, a Bog  je tražio uvijek nove putove, gradio uvijek nove  mostove  kako  bi  im pomogao. 31 Stotinama godina pustio je Bog svoj narod u  Egiptu  da  se  množi, raste i dozrijeva. 32 Kada se ispunilo vrijeme, poveo je Bog svoj narod na jedinstven, čudesan  način  u  Obećanu  zemlju. 33 Ti su događaji  opisani u svetim knjigama i nećemo se ovdje njima baviti. 34 Mnogo je godina trebalo Izraelcima kako bi se snašli između Boga i svijeta. 35  To im nikada nije potpuno uspjelo . 36 Mnogi vođe, junaci i suci djelovali su dok nije došao  onaj  koji se  Bogu  posebno svidio: kralj David. 37 Od tada su Izraelci, kao izabrani  narod  sa  svetištem u Jeruzalemu, bili u više  generacija  pripremani  i  učvršćivani. 38 Izgledalo je kao da je sve krenulo dobrim putem. 39 Međutim, već ubrzo nakon smrti kralja Salomona narod se podijelio,  odijelilo  se  ono  što  je  Bog  sastavio. 40 Plemena Izraelova ubirala su, sljedećih generacija, plodove svoje podjele. 41 Dani, mjeseci i godine postadoše doslovce  bremeniti  događajima. 42 Mnogi  od  tih  događaja zauvijek su zaboravljeni, nestali su iz sjećanja Izraelaca. 43 Poneke su zabilježili kroničari tadašnjih vremena, a mnogi su spomenuti u svetim spisima. 

 

44  Ovu zapisi događaja započinju u jednom prijelomnom vremenu. 45 Kraljevstva nestaju, kraljevi ginu, nova kraljevstva nastaju, novi vladari dolaze, novi se običaji šire svijetom. 46  Proroci  u  Božjem  narodu  već  odavno  šute,  vremena  su nesigurna. 47 Stari način razmišljanja i poimanja zamjenjuje se novim, stari se običaji odbacuju ili se miješaju s novima  jer  se  pretpostavlja  da  novo  donosi  napredak čovječanstvu. 48 Mir mu svakako ne donosi što pokazuju brojne borbe i ratovi između grčkih  gradova-država i Makedonaca. 49 Nakon pobjede Makedonaca nad savezom Atene i Tebe u bitci kod Heroneje, obje su strane morale pregovarati o miru. 50 Rješenje je pronađeno u, takozvanom, Korintskom savezu: svi su grčki gradovi-države, osim Sparte, priznali makedonskog kralja  kao  hegemona.  51 No, kralj Makedonaca Filip biva nešto kasnije ubijen, a njegovim nasljednikom postade mladi sin Aleksandar. 52 Pun energije, Aleksandar je vodio jedan osvajački rat za drugim, najčešće veoma uspješno. 53 To ga je još više učvrstilo u namjeri osvajanja Perzije i  proširivanja svog kraljevstvo sve do  Indije. 54 Htio je, zapravo, osvojiti sve, do granica Zemlje. 55 U Judeji se tada događao rascjep koji se već duže vremena naslućivao. 56 Samaritanci su se odcijepili od jeruzalemskih Židova i odredili brdo Garizim u Samariji kao žrtveno mjesto. 57 U to je vrijeme vojska kralja Aleksandra pobijedila perzijskog kralja Darija te utamničila njegovu majku, ženu i djecu. 58 Aleksandrova se vojska preko Tira i Gaze borbama  probijala prema Egiptu. 59 Svećenstvo i stanovnici Jeruzalema prijateljski su dočekali Aleksandrovu vojsku. 60 To je pomoglo Jeruzalemu i Judeji da i nadalje uživaju slobodu u vršenju vjerskih obreda te da budu oslobođeni određenih nameta. 

 

61 Kralj Aleksandar osvajanjima je stvorio ogromno kraljevstvo. 62 No, umro je neočekivano i  bez određenog nasljednika. 63 Tako su kraljevstvo u nasljedstvo dobili njegovi vojskovođe. 64 Ali lakomost, težnja za što više teritorija i moći nije im dala mirovati i zadovoljiti se primljenim. 65 Tako su se zapleli u mnogobrojne intrige i ratove. 66 Narodi nekadašnjeg Perzijskog Carstva bili su u  stalnim  nemirima. 67 Natjecanja za prevlast i borbe na bojištima rezultirale su velikom  bijedom u pokrajinama. 68 Nebrojeni su ljudi izgubili živote, još veći broj postao je  invalidima. 69 I mnogi židovski najamnici borili su se na strani raznih vojskovođa u različitim dijelovima svijeta. 70 Poneki od preživjelih pričali su o načinu života u nepoznatim zemljama. 71 Mogle su se čuti priče o  Indiji,  Kartagi,  ali  najviše  se pričalo o helenističkim pokrajinama i gradovima. 72 Prema tim pričama, tamo su živjeli mnogi mudri ljudi, mislioci, govornici, a neki su čak i pisali o svemu mogućem na  tom  svijetu. 73  Ondje  je,  prema pričanjima, vladao drukčiji način razmišljanja, govorništvo je bilo na cijeni, natjecalo se u mudrosnim izrekama, nastojalo se definirati svijet i čovjeka u njemu. 74 Razmišljanje je, izdvojeno iz svakodnevnih briga za egzistenciju, postalo samostalna djelatnost. 75 Pojedinci su se potpuno ili djelomično isključili  iz  normalnog  života  svih  smrtnika,  promatrali su nebeski svod, planine, mora, rijeke, iščitavali stara pisma, promatrali su ljude u njihovoj svakodnevici i o svemu tome dubokoumno razmišljali. 

 

76 Svaki od tih mudraca razmišljao je na svoj način te u okvirima vlastitog duha izvlačio vlastite zaključke. 77 Tako su riječi i pojmove odjednom počeli shvaćati na novi način, u njihovu se duhu otvoriše novi svjetovi, rođen je novi način  života. 78 Iako se svi ti mudraci međusobno nisu voljeli, neki su  se  čak  radikalno međusobno vrijeđali i verbalno napadali, ali jedno im bijaše zajedničko: novi način  shvaćanja svijeta i života. 79 Poneki su sebi umišljali kako su svojim umom prodrli do samoga neba te kako su otkrili tajnu stvaranja. 80 To bijaše dovoljno da, u najmanju ruku, čovjeka počnu shvaćati kao poluboga. 81 Kasnije se sve to duhovno blago počelo prikupljati, a ono što je donekle bilo svima zajedničko  postade općim  duhovnim  dobrom. 82  Unatoč svim naporima i mozganju, nijedan od tih mislilaca nije uspio doći do spoznaje jedinog pravoga Boga, već je  u  grčkim  gradovima sve vrvjelo bogovima, polubogovima, herojima,  idolima. 83  Zahvaljujući svojoj nepotpunoj spoznaji, čovjek je  postao sam sebi najvećim idolom, diveći i klanjajući se svojoj duhovnoj veličini, snazi, mudrosti. 84 Makedonci su, međutim, grčke gradove-države, koje su bile zasnovane na temelju nekih od tih novostečenih mudrosti, pobijedili i podvrgli svojoj vlasti. 85 Iako napori i traženja mudraca nisu urodili pravim rezultatima, ne valja im se podsmjehivati ili ih čak osuđivati. 86 Svi njihovi napori bili su, zapravo, traženje istine, počela i smisla života i svijeta. 87 Time su nastojali ispuniti prazninu srca, prazninu koju osjeća svako ljudsko srce koje ne poznaje Boga. 88 Doduše, nisu otkrili jedinog pravoga Boga, ali su zato otkrili mnoge putove po kojima se moglo dalje tražiti. 89 Otvorili su mnoge prostore duha u kojima se moglo doći do vjere ako čovjek ima ponizno srce i poučljivu dušu. 90 Promatrajući njihove napore u traženju Boga, Izraelci mogu biti zaista sretni jer je njima  Bog već odavno objavio sve Istine.

 

91 Međusobne borbe Aleksandrovih nasljednika iskoristili su grčki gradovi i pod vodstvom Atene započeli  oslobodilački rat.  92  Po svaku cijenu željeli su se osloboditi makedonskog jarma. 93 No, nakon početnih uspjeha Grci su bivali sve ugroženiji. 94 Makedonci su u bitci kod Amorga uništili atensku flotu. 95 Time je Atena izgubila prednost na moru. 96 U sljedećoj kopnenoj bitci Grci su doduše uspjeli zadržati svoje položaje, ali imali su tako velike gubitke da su Makedoncima pod vodstvom Antipatra ponudili mir. 97 Antipater je bio spreman sklopiti mir, ali sa svakim grčkim gradom-državom posebno. 98 Savez grčkih gradova to je odbio. 99 Antipater je zato prvo napao tesalske gradove, brzo ih osvojio i diktirao im mirovne uvjete. 100 Savez se grčkih gradova nakon toga raspao. 101 Neki gradovi-države povukli su svoje vojnike iz zajedničke vojske kako bi se kod kuće pripremali za rat, drugi sklopiše separatni mir s Antipaterom. 102 Kad je Antipater krenuo s vojskom na Atiku, Atenjani su mu ususret poslali delegaciju kako bi s njim pregovarali o miru. 103 Međutim, do pregovora nije došlo, već su Atenjani  bili prisiljeni prihvatiti mir pod uvjetima koje je diktirao Antipater. 104 Nakon što je Antipater podvrgao svojoj vlasti i gradove Peloponeza, povukao se u Makedoniju kako bi se pripremio za rat s gradovima Etolije koji jedini nisu pristajali na diktirane mirovne uvjete. 105 Tek što je s trideset tisuća vojnika napao Etoliju i osvojio nekoliko gradova, priopćena mu je vijest da u Aziji jedan od nasljednika imenom Perdika pokušava sebi prisvojiti svu vlast. 106 Brzo je prekinuo napade i otišao s vojnicima u Aziju kako bi napao regenta  Perdiku i sebi osigurao vlast kao Aleksandrov nasljednik. 107 Gradovi Etolije to su iskoristili za protunapad i kod Lokrija porazili makedonsku vojsku te osvojili nekoliko gradova. 108  Zatim su se povezali s nekoliko preostalih slobodnih gradova Tesalije i stvorili jaku vojsku. 109 Tu vojsku podijeliše: jedan dio upućen je u Etoliju dok je druga polovica, pod zapovjedništvom Menona, trebala ostati u Tesaliji. 110 No, Makedonci poraziše ove potonje i ubiše zapovjednika Menona. 111 To su za kratko vrijeme bile zadnje ratne akcije u Grčkoj. 

 

112 Nešto je kasnije, nakon smrti Antipatera, Grčka postala poprištem mnogih borbi za naslijeđe. 113 Pobjednik drugog rata, za nasljedstvo, bio je Antigon koji je nakon pobjede počeo učvršćivati svoju moć. 114 Drugi vojskovođe-nasljednici promatrali su to s nepovjerenjem i počeli sklapati savez protiv njega. 115 Vođa saveza bio je Ptolemej, vladar Egipta. 116 Seleuk, koji se već prije bio sklonio kod njega, započeo je zajedno s njim treći rat za nasljedstvo, ovaj put protiv Antigona. 117 Seleuk je bio čvrst i uspješan vojskovođa. 118 Nakon što je  kod Gaze pobijedio Antigonovog sina Demetrija Poliorketa, prošao je sa svojom vojskom sirijskom pustinjom i podvrgnuo gradove Mezopotamije. 119 Konačno mu je uspjelo osvojiti i Babilon te ga učiniti ishodišnom točkom osnivanja svoga vlastitog kraljevstva. 120 Svoja osvajanja obranio je i u kasnijim bitkama te je Antigon naposljetku odustao od ratovanja i sklopio s njime mir. 121 Mnogi grčki gradovi došli su pod utjecaj Seleuka. 122 U četvrtom se ratu za naslijeđe borio Demetrije, i nadalje za oca Antigona, te je kod Cipra porazio Ptolemejeva brata Menelaja. 123 Nakon te pobjede, Antigon se proglasio kraljem nad čitavim nekadašnjim Aleksandrovim kraljevstvom. 124 Antigon je poslao vojsku u Egipat podložiti Ptolemeja. 125 Ptolemej je na rijeci Nilu uspješno spriječio prodor neprijateljske vojske. 126 Sada su se kraljevima proglasili i nekadašnji saveznici: Ptolemej, Kasandar, Lizimah i Seleuk, a da nisu definirali granice svojih kraljevstava. 127 To je bio povod  novim ratovima. 128 Demetrije i njegov otac ih nisu htjeli priznati kraljevima. 129 Demetrije je u Grčkoj započeo više osvajačkih ratova protiv Kasandra. 130 Uspjelo mu je osvojiti Atenu gdje se dao slaviti kao "sin bogova". 131 Kasandar, Lizimah i Seleuk još su se tješnje povezali. 132 Krenuli su s velikom vojskom prema istoku. 133  Antigon i Demetrije također ih dočekaše s velikom vojskom. 134 Bitka se odvijala kod mjesta Ipsa. 135 Antigon i Demetrije bijahu poraženi. 136  Antigon je pao u bitci, a dio njegove vojske prebjegao je na protivničku stranu još za vrijeme borbe. 137 Ta bitka označila je kraj Aleksandrova kraljevstva. 138 Ono što je Aleksandar jednom slavno započeo stvorivši kraljevstvo koje je postalo svjetska sila, sada se raspalo u krvi zbog nejedinstva njegovih nasljednika. 139 Ptolomej je osvojio Jeruzalem.  140 Mnoge Židove dao je raseliti, a neki su dragovoljno otišli u dijasporu, ponajviše u Egipat. 141 U Aleksandriji je nastala velika židovska četvrt. 142 Židovi su se morali obavezati na vjernost Ptolemeju i njegovim nasljednicima. 143 Novo je vrijeme započelo, što će ono donijeti, tek treba vidjeti. 144 Promatrajući sve te događaje, ostaje jedinom utjehom činjenica da Gospodin, Bog Izraelov, uvijek ima zadnju riječ.

 

 

Prvi dio                         Drugo  poglavlje     

 

1 Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza. 2 Sa Siona predivnog Bog zablista!

3 Nakon što je Ptolemej učvrstio svoju moć, na Sionu je vladao mir iako ne trajan. 4 Sa sve četiri strane svijeta dolažahu vijesti o novim ratovima, preokretima, prevratima. 5 Aleksandrovi nasljednici još nisu utažili svoju žeđ za moći. 6 Pobjednici u posljednjem ratu, nekadašnji saveznici, vladali su sada različitim dijelovima Kraljevstva. 7 Azijskim dijelom vladao je Seleuk, prvo iz Babilona, a nakon toga iz Sirije. 8 Ptolemej je bio vladar Egipta i Celesirije, a Lizimah je iz Trakije vladao priobalnim područjima. 9 Saveznici postadoše jedan drugom neprijatelji, svaki se trudio osvojiti što veće područje.10 Glavno poprište ratnih zbivanja bila su grčka područja. 11 Demetrije se borio protiv Lizimaha i protiv Pira, najprije uspješno, no kasnije je nadvladan i poslan u sužanjstvo gdje je i umro. 12 Budući da je Lizimah pobijedio Pira, postao je vladarom Makedonije. 13 Svoju je moć učvršćivao svim sredstvima i tako postao strašan tiranin. 14 Tome je svojim intrigama doprinijela i njegova žena Arsinoja, kći kralja Ptolemeja. 15 Seleuk je motrio vladavinu Lizimaha s velikim nepovjerenjem. 16 Kada je Lizimahov saveznik Ptolemej umro, Seleuk je smatrao kako je kucnuo njegov čas i napao Makedoniju. 17 Lizimah je u odlučujućoj bitci izgubio život, a njegova je vojska poražena. 18 Međutim, i veliki pobjednik Seleuk ubrzo je neslavno završio. 19 Ubijen je na putu za Makedoniju gdje je namjeravao učvrstiti svoju vlast. 20 Tako je skončao i posljednji od Aleksandrovih nasljednika.

 

21 Ptolemej je za života učinio svoga i Berenikinog sina suvladarom i nasljednikom.  22  Sinove  iz  prijašnjeg  braka  s  Euridikom  isključio  je  iz nasljedstva. 23  Njegov istoimeni sin i nasljednik dao ga je pokopati uz velike počasti. 24 Kasnije ga je dao proglasiti „soterom, to jest bogom – spasiteljem. 25 Židovima se štošta promijenilo u vrijeme vladanja Ptolemeja mlađega. 26 Mnogi raseljeni ili porobljeni Židovi bijahu pušteni na slobodu ili otkupljeni. 27 Neki su se vratili u Judeju, a najviše je njih ostalo u dijaspori. 28 U vrijeme velikog svećenika Eleazara jeruzalemski je Hram dobio kraljevske poklone i hramska je služba bila donekle revalorizirana. 29 No unatoč olakšicama, položaj Židova i dalje je ostao nesiguran. 30 U tuđim zemljama mnogi su počeli preuzimati helenistički način života, neki su  čak zaboravili materinski jezik. 31 Propise Tore držali su površno ili nikako, s Jeruzalemom bijahu povezani jedino povremenom posjetom Hramu. 32 Iz zapadnih zemalja dolazile su uvijek nove glasine o ratovima i prevratima. 33 Kartaga i Rim su se borili kao saveznici i kao protivnici za prevlast na Zapadu. 34 Ptolemej je putem  poslanstava,  u  više  navrata,  uspostavljao  odnose  sa  sve  jačim Rimom.35 Svoje povjerenike slao je i u istočne zemlje s ciljem sklapanja prijateljskih odnosa i iznalaženja trgovačkih putova.

 

36 Položaj zemljoradničkog stanovništva polako se, ali kontinuirano poboljšavao jer su razvijene nove naprave i alati za obradu zemlje i skupljanje plodova. 37 Zahvaljujući kontaktima s drugim zemljama ljudi su uvijek dolazili do novih spoznaja o mogućnostima i načinima obrađivanja zemlje. 38 Nove spoznaje i nove naprave olakšale su i ubrzale gradnju kuća i naseobina. 39 Postoji još jedna vrsta napretka  koja  se  ne  može  ubrojiti u konkretno olakšanje svakodnevnih radova.

40 To je promjena odnosa prema životu, odnosno sve jače okretanje slobodnom vremenu, zabavi, razbibrizi, igri. 41 Helenistički način razmišljanja sve više preplavljuje svijet, pa tako i Židove. 42 Sve je manje vjernosti i povjerenja u propise Tore, sve je manje vremena za Boga, a sve se više njih oduševljava sportom i kazalištem, pohađanjem priredbi i predstava udaljavajući se pritom od vlastite duhovnosti. 43 Sada ljudi žestoko navijaju za omiljene borce i momčadi, sve intenzivnije ismijavaju i izruguju protivničke igrače ili ekipe, bivaju duboko razočarani ili ekstatično radosni, već prema tome tko je pobijedio. 44 Pojedinci svojim prijetnjama i izrugivanjima vode svoje vlastite verbalne ratove koji često eskaliraju u masovne tučnjave i lokalne ratove. 45 U kazalištima se ljudi oduševljavaju tuđim pričama i vještini kojom glumci prikazuju likove iz tih izmišljenih priča; pritom zaboravljaju zbilju, svoju prošlost, pobožnost te pod utjecajem tuđih misli, koje ionako ne mogu u potpunosti razumjeti, iznutra postaju prazni. 46 Na taj su način posrnuli mnogi Židovi, postavši najprije mlaki, a onda potpuno hladni prema Tori i vjeri otaca. 47 Židovski mudraci bijahu veoma zabrinuti za izabrani narod koji je počeo venuti i sušiti se uslijed vlastite podvojenosti i mlakosti. 48 No upravo u vrijeme kada je novo raspoređivanje zemalja, kraljevstava i naroda bilo u punom zamahu, kada je novi način života naoko potpuno zavladao svijetom, kada su pomutnje i slabljenje vjere židovskog naroda u jednoga pravoga Boga dosegli vrhunac, dogodilo se nešto izvanredno. 49 Izgledalo je kao da je vrijeme Izraela zauvijek prošlo, da su Židovi „odslužili“ svoje, od Boga ostavljeni, zdvojni sami nad sobom. 50 Tada je Svemogući probudio umorne duhove na novi život, poslao je impuls za jedan novi početak svijeta. 51 Upravo kada su najdublje pali, kada su se počeli rastvarati kao u zemlju palo zrno, tada ih je Stijena Izraelova, njihov Bog, učinio svjetionikom čitavog čovječanstva. 52 Svidjelo se Bogu objaviti se čitavom svijetu po svom izraelskom narodu. 53 Riječ Božja, njegova Tora upravljena Židovima, dana Židovima, tada je po Božjem naumu objelodanjena čitavom svijetu. 54 Pobožni izraelski mudraci, iz svakog plemena šest, sedamdeset i dva ukupno, preveli su Toru na grčki – najvažniji svjetski jezik. 55 Od tada Božja je objava njegovu narodu dostupna čitavom svijetu, Zemlja se počela ispunjavati spoznajom Boga kao što je predskazano u Pismima. 56 To su u davnim vremenima vidjeli i objavili proroci Izraela. 57 Veličinu tog događaja Židovi samo djelomično shvaćaju, a pogani uopće ne. 58 Jeka tog događaja odzvanjat će nebrojenim generacijama, štoviše, postat će sve intenzivnija. 59 Izraelci su nakon primanja Tore bili od Boga pročišćavani kao zlato u vatri. 60 Nije bilo ni prekida ni odmora. 61 No, ako je odmora ponekad i bilo, Izraelci ga iskoristiše za padove u novu grješnost. 62 Da bi svaki put ponovno prolazili proces čišćenja.

 

63 Ponekad su kao Božji narod stvarno bili svjetionik, ponekad sramota, ali nikad ne prestadoše biti osobna Božja svojina. 64 To je sada potvrđeno pred svim narodima. 65 Od sada mogu svi, koji to žele, tražiti Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva, mogu mu se moliti, mogu živjeti po njegovu nauku. 66 Hoće li i u kolikoj mjeri će ljudi iskoristiti ovu priliku, tek će vrijeme pokazati. 67 Hoće li Židovi, hoće li Izrael imati od toga kakvu korist, ili će i Bog i ljudi još kritičnije gledati na njih? 68 Jedno je sigurno: Židovi nikad u povijesti nisu drugima željeli nametnuti svoju vjeru, svoju Toru. 69 Imali su dovoljno posla sami sa sobom i sa svojim Gospodinom. 70 Sada više povratka nema. 71 Gospodin je svoju Riječ pustio kao rosu, kao kišu na čitavu Zemlju. 72 O kad bi barem postigla ono za što je po njegovom svetom naumu bila poslana!

 

 

Prvi dio                         Treće  poglavlje 

 

1 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o da me poslušaš, Izraele! 2 Nek ne bude u tebe drugog boga, i ne klanjaj se bogu tuđem!

3 Odmah nakon što je Tora u grčkom prijevodu postala dostupna čovječanstvu, sa svih su strana počeli pristizati pokušaji odvraćanja Židova od Božje objave te preusmjeravanja njihove pozornosti prema svijetu poganskih bogova. 4 Najsnažniji i najutjecajniji bili su pritisci iz helenističkih krugova. 5 Stoga ne čudi što je znatan dio židovskih svećenika i pismoznanaca osudio prevođenje Tore na grčki jezik kao i cjelokupnu grčku kulturu. 6 Većina Židova u to je vrijeme imala sasvim druge probleme. 7 Ti su problemi bili vezani uz odnose između Ptolemejaca i Seleukovića. 8 Bog je često opominjao svoj narod tako što mu je nametnuo tuđu vladavinu. 9 Teritorijalni spor između Ptolemejaca i Seleukovića, oko Celesirije, prekinut je mirovnim dogovorom.10 Taj je dogovor zapečaćen sklapanjem braka između Seleukovog unuka Antioha i Ptolemejeve unuke Berenike. 11 Činjenica da Antioh nakon sedam godina braka ostavlja Bereniku i vraća se svojoj bivšoj supruzi, razlog je za treći rat između Ptolemejaca i Seleukovićaa.12 Ptolemej, želeći spasiti reputaciju Berenike, krenu vojnim brodovima u smjeru seleukidskog glavnog grada Antiohije. 13 Kad je stigao na cilj, Berenika i njezin sin već bijahu ubijeni. 14 To je za Ptolemeja bio povod da svojom vojskom zauzme Siriju, Mezopotamiju i Ciliciju. 15 Na taj je način Ptolemejsko Kraljevstvo postalo jedno od najutjecajnijih snaga u svijetu.

 

16 Kraljevstvo Seleukovića, nasuprot, našlo se nakon mirovnog sporazuma s Ptolemejcima u nezavidnom položaju. 17 Njegove su provincije Baktrija i Parta jedna za drugom proglasile nezavisnost. 18 Od Baktrije je nastalo Grčko-Baktrijsko Kraljevstvo koje se prostiralo sve do rijeke Hindus. 19 Od tamo su pristizale vijesti o običajima i bogoštovlju tuđih naroda. 20 Tako se Grci po prvi put susreću s budizmom. 21 Budizam je u određenoj mjeri utjecao na svijet grčke kulture. 22 Na Zapadu je u međuvremenu Rim učvrstio svoju moć. 23 Razvijene su nove ratne taktike, izumljeno je novo oružje. 24 Rimljanima nije stalo do širenja njihovog svjetonazora, već su nastojali zauzeti što više teritorija i uspostaviti što čvršću vlast. 25 Glavni protivnik Rima bijaše Kartaga, nekadašnja feničanska kolonija. 26 Rimljani su Kartažane nazivali Punima, prema  njihovom feničanskom  podrijetlu. 27 Punsko područje oko Kartage nazivali su Afrika, prema tamo naseljenom plemenu koje se zvalo Afri.

 

28 Kartaga je bila država s jakom pomorskom trgovinom. 29 U početku su između Rima i Kartage vladali prijateljski odnosi, međusobno su sklapali različite ugovore. 30 Nakon što je Rimu uspjelo ratovima osvojiti oveća područja tuđih zemalja, nastojao je postati također i jaka pomorska sila. 31 To je nastojanje postalo kamen spoticaja u odnosima s Kartagom. 32 Prvi rat započeo je radi sukoba oko Sicilije. 33 Rimljani su izgradili vlastitu pomorsku flotu i njome pobijedili brodovlje Kartage. 34  Kartaga  je  zatim  izgubila  još  i  naseljena  područja na drugim otocima. 35 Te gubitke željela je kompenzirati područjima na Iberijskom poluotoku. 36 Kako bi ostvario taj cilj, tako je tamo poslan jedan ugledan Kartažanin, vojskovođa Hamilkar koga su Rimljani nazivali Barkas.  37 On je trebao osvojiti područja bogata rudama što mu je i uspjelo. 38 Na jugu zemlje Barkidi osnovaše grad Nova Kartaga koji  postade  upravno središte. 39 S Rimom su postigli dogovor o graničnoj crti na rijeci Iberus.  40 Taj dogovor nije bio dugog vijeka. 41 Spor  zbog  jednoga  grada  bio  je  povod drugom ratu između Rima i Kartage. 42 Pod zapovjedništvom Hanibala, Kartažani se odvažiše prijeći Alpe i napasti Rim. 43 Taj je pothvat Hanibala koštao skoro polovicu vojnika. 44 Planirao je izolirati Rim od njegovih saveznika pa ga zatim napasti. 45 Budući da je imao problema sa snabdjevanjem, vojnici su putem pljačkali stanovništvo krajeva kuda su prolazili. 46 Usprkos  tome,  ponestajalo im je snage. 47 Većina saveznika ostala je vjerna Rimu. 48 Kao protumjeru, Rimljani su poduzeli ratnu ekspediciju protiv Kartage pod vodstvom zapovjednika Scipia. 49 Hanibal bijaše prinuđen vratiti se u domovinu gdje je poražen od Scipia u krvavoj bitci kod Zama. 50 Ta pobjeda Rima označila je kraj Kartage kao svjetske sile i ona postaje rimska vazalna država. 51 Grčki gradovi-države, koji su u međuvremenu izgubili svoju moć, nastojali su iskoristiti rimske ratove kako bi iznova zadobili svoju nekadašnju slavu. 52 Tome su se suprotstavili Makedonci koji su željeli zadržati prevlast nad grčkim državicama. 53 Nakon ratova za nasljedstvo, makedonska vojska bila je jedna od najjačih na svijetu. 54 Njihov je vladar Filip sklopio savez s Hanibalom i objavio rat Rimu. 55 Zatražio je i podršku sirijskog kralja Antioha. 56 Nakon što se Makedonija ponovo umiješala u grčke poslove, Rim je priskočio u pomoć Ateni i ostalim grčkim državicama. 57 Na taj je način Rim postepeno povećavao svoj utjecaj u grčkim državicama dok je utjecaj Makedonaca sve više slabio.

 

58 Zahvaljujući svim tim ratovima i različitim savezima, ojačao je protok vijesti. 59 Novosti su se brzo širile, ljudi su dobivali saznanja o tuđim običajima i tradicijama. 60 Jedna od novosti bijaše uvođenje makedonsko-seleukidskog kalendara koji započinje godinom Seleukove pobjede nad Babilonom.  61 Taj se kalendar upotrebljavao također u Siriji i Judeji. 62 Nakon što su Grci bolje upoznali Toru, dali su i druge židovske svete spise prevesti na grčki jezik. 63 Pogani se sada susreću s činjenicom da Židovi, na osnovu Tore, sebe smatraju izabranim narodom te da se klanjaju samo jednome Bogu. 64 U tome ih žele spriječiti zbog čega za Židove pod Seleukovićima nastupaju teška vremena. 65 Najprije su Seleukovići pokušali pridobiti Židove na miroljubiv način. 66 Oni Židovi koji su bili spremni prihvatiti poganski način života, dobivali su javne službe, čak su mogli biti imenovani sucima. 67 Tako je nastala skupina heleniziranih Židova. 68 Oni su podržavali sportske priredbe, kazališne predstave i plesna slavlja te su i sami u svemu tome aktivno sudjelovali. 69 Neki su čak podizali i oltare grčkim bogovima. 70 Ostali Židovi to oštro osuđuju. 71 Za Židove sada nastupaju vremena kušnje. 72 Hoće li tu kušnju uspješno prebroditi, ovisi o njihovoj postojanosti i o pomoći Stijene Izraelove.

 

Prvi dio                         Četvrto  poglavlje 

 

1 Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.

2 Nakon što je jedan dio Židova počeo štovati poganske bogove, a drugi je i dalje ostao  vjeran  Tori,  u  židovskom  se  narodu  počeo  odražavati sve dublji raskol.

3 Budući da Židovi u svjetskim razmjerima ne igraju nikakvu ulogu, oni se zato više  bave  samima  sobom  pa  među njima ima više grupacija, nego duginih boja. 

4 U njima su okupljeni predstavnici raznoraznih interesa, od fanatika preko tradicionalnih vjernika pa sve do štovatelja tuđih bogova. 5 Među svećenstvom i političkim vodstvom također nema jedinstva. 6 Čini se da je Bog opet potpuno ostavio Izrael, no, Svemogući ne djeluje prema ljudskim mjerilima. 7 Samo pobožni i pravovjerni Židovi u tom teškom trenutku ne gube glavu i ne očajavaju. 8 Njima je savršeno jasno da su sve te nedaće posljedica narodnog grijeha, a ujedno i provjera prokušanosti Božjih odabranika. 9 Kolo povijesti u međuvremenu se okreće zaobilazeći Židove jer ga ne pokreću oni, nego svijet. 10 Kraljevstva propadaju, nova nastaju, vladari zasjedaju na prijestolja i bivaju svrgnuti. 11 Moćnici gube snagu, a sasvim nepoznata lica dolaze na svjetsku scenu kao značajni povijesni čimbenici. 12 Rimljanima su, kao već prije Grcima, vrlo omiljele kazališne i sportske predstave, samo što se njihove razlikuju od grčkih po stilu. 13 Rimljani vole gledati borbu čovjeka sa životinjom, uživaju u borbi životinje sa životinjom, ili gledati kako se žive ljude baca pred izgladnjele zvijeri. 14 I dok kod Grka teče krv tek nakon predstave, kad se gledaoci međusobno posvade i potuku, kod Rimljana teče krv odmah u areni. 15 Pogani u tome vide čak neku vrstu napretka. 16 A sada se vratimo događajima.

 

17 Rimljani su ponovo pobijedili Makedonce, koji su tako izgubili vlast nad grčkim gradovima-državicama te su dužni plaćati odštetu Rimu. 18 Rim pokušava proširiti svoju vlast prema istoku. 19 Tamo u Celesiriji još uvijek traju borbe za prevlast između Seleukovića i Ptolemejaca. 20 Seleuković Antioh pobijedio je ptolemejskog vojskovođu Skopa kod Jordanskih izvora. 21 Tako su Seleukovići ponovo zadobili vlast nad Celesirijom. 22 Kako bi potvrdili sklopljeni mirovni ugovor, tako je Antioh svoju kćer Kleopatru udao za Ptolemeja. 23 Kao novi vladar, Antioh je Židovima potvrdio vjersku slobodu. 24 I dok su Seleukovići bili uljuljani u siguran mir u Celesiriji, odjednom tamo provališe Rimljani. 25 U bitci kod Termopila, Rimljani su porazili Antioha. 26 Nakon ponovnog poraza kod Magnezije, Rimljani odvedoše njegovog istoimenog sina kao taoca u Rim. 27 Zatim je u Apameji sklopljen ugovor prema kojem su i područja istočno od Velikog Mora pripala Rimu. 28 Vojskovođa Kartage Hanibal, koji je pred Rimljanima pobjegao u Siriju, nakon Antiohovog poraza morao je ponovo bježati. 29 Svjestan da mu od bitinijskog kralja prijeti izručenje Rimljanima, počinio je samoubojstvo. 30 U međuvremenu je kralj Perzej pokušao obnoviti nekadašnju moć Makedonskog kraljevstva. 31 U tom pothvatu nije imao sreće te se kraljevstvo Antigonida počelo  raspadati. 32 Nakon Antiohove smrti zakraljio se njegov sin Seleuk. 33 Kako se zbog plaćanja tributa nalazio u financijskoj krizi, naredio je svom kancelaru Heliodoru da opljačka jeruzalemski Hram. 34 Heliodor pri tom nije imao uspjeha, ali je kasnije uspio smaknuti Seleuka. 35 Nekadašnji rimski talac Antioh stvorio je u Ateni i Pergamonu političku opoziciju protiv svoga brata Seleuka. 36 Pošto se zakraljio, poduzeo je uspješan pohod protiv Egipta. 37 No Rimljani su spriječili zauzimanje čitavog Egipta jer su polagali pravo na neke dijelove. 38 Vraćajući se iz Egipta, Antioh je opljačkao jeruzalemski Hram. 39 Zatim je Hram posvetio Zeusu. 40 Za njegova se vladanja, položaj Židova pogoršao jer je ukinuo povlastice koje im bijaše dao njegov otac. 41 Antioh je nastojao objediniti Kraljevstvo na temelju helenističke kulture u političkom, vjerskom i socijalnom smislu. 42 Židovima je zabranio bogoslužje, obrezanje, svetkovanje subote i čitanje Tore. 43 Velikim svećenikom imenovao  je  Onijevog brata  Jazona  koji  se  zauzimao za helenizaciju Židova. 44 Odobravao je održavanje sportskih natjecanja u Jeruzalemu i uz Hram dao sagraditi borilište. 45 Oskvrnuće Hrama bilo je za Židove nešto najgore.

 

46 Kad se navršila mjera poganskih zlodjela u Judeji i Jeruzalemu, nastupio je čas Židova, čas njihovog Boga. 47 Nije Gospodin gromom razvalio poganski oltar u Jeruzalemu, već je u obližnjem Modinu upalio malu iskricu u srcu svog izabranika Matatije. 48 Pothvat Matatije i njegovih sinova nije bio ni osvetnički ni očajnički čin, a još manje se tu radilo o činu iz rezignacije. 49 Bio je to poticaj Duha, iskrica koju Bog u nekim trenucima zapali u sebi odanim ljudima. 50 Prema ljudskim mjerilima njegovom bi činu kod žrtvenika u Modinu trebalo uslijediti istrebljenje njegova roda pa i svih Bogu odanih Židova. 51 Umjesto toga, taj je čin označio početak duhovne obnove Izraela i njegove vjernosti Gospodinu kakve nije bilo od dana Ezre i Nehemije. 52 Narod koji zna svoju prošlost i štuje Boga ne može se iskorijeniti, ma kakogod grješan bio. 53 Na kraju, sam Bog povede svoj narod protiv zločinaca i ugnjetavača, bili oni iz vlastitih ili pak iz poganskih redova. 54 Bog, Kralj Izraela, proslavio se po Matatiji i njegovim sinovima. 55 To je, naime, tipično za židovski narod: kad se čini da je potpuno uništen, tada mu Gospodin udahne nov život i on se ponovo digne, poput suhih kosti o kojima govori prorok Ezekijel. 56 Treba samo prizvati u pamćenje moćnog Aleksandra i njegovo svjetsko kraljevstvo. 57 Što je u usporedbi s njime jedan nepoznati Matatija i jedno malo mjestašce poput Modina? 58 Pa ipak, upravo je tamo zapaljeno Svjetlo koje će rasvijetliti Izraela i mnoge narode. 59 Nakon što je Matatija bodežom ubio Židova koji je prinosio pogansku žrtvu i kraljevskog činovnika, on je sa svojim sinovima i ostalim pravovjernim Židovima pobjegao u brda. 60 S tog je mjesta zatim krenula borba za oslobođenje. 61 Pošto su saznali da su neki Židovi bježeći iz Jeruzalema ubijeni na subotnji dan, odlučili su da će se ubuduće i subotom boriti protiv neprijatelja.

 

62 Nakon Matatije, njegov je sin Juda preuzeo vodstvo. 63 On i njegova vojska proslavili su se velikim junaštvom i pobjedom. 64 Čak i okrutni tiranin Antioh dao je sastaviti ugovor o prijateljstvu sa Židovima jer je za vrijeme svog ratnog pohoda u  Perziju,  gdje  se  teško  bolestan  borio  za  život,  čuo  za Judine sjajne uspjehe.

65 Juda je iz jeruzalemskog Hrama izbacio poganske bogove, Hram dao ponovo posvetiti te je obnovljeno židovsko bogoslužje. 66 Taj događaj Židovi svake godine obilježavaju kao blagdan. 67 Juda je također naredio da se u Hramu prinesu žrtve za poginule ratnike. 68 U Rim je slao svoje izaslanike radi sklapanja prijateljskog ugovora. 69 U međuvremenu se zakraljio Seleukov sin Demetrije pošto je dao ubiti Antiohovog sina. 70 Demetrije je protiv Židova poslao svog vojskovođu Bakida koji je kod Elase pobijedio Judu zvanog Makabi. 71 Nakon Judine smrti, vodstvo je preuzeo brat mu Jonatan, ali je pred Bakidom morao pobjeći preko Jordana. 72 I Jonatan bijaše bogobojazan čovjek, koji je sve svoje pouzdanje stavljao u Božje milosrđe i pravednost prema židovskom narodu. 

 

 

Prvi dio                        Peto  poglavlje 

 

1 Jer velik je Gospodin, Bog naš, Kralj velik nad svim bogovima.

2 Ponovna uspostava židovskog bogoslužja u jeruzalemskom Hramu značila je veliko  olakšanje  za  narod.  3  No,  zavidni  i  zli  ljudi  ubrzo su počeli spletkariti.

4 Veliki svećenik Alkim, koga je za tu službu imenovao seleukidski vladar Demetrije, naredio je rušenje zida unutarnjeg hramskog dvorišta. 5 Budući da Demetrijev vojskovođa Bakid nije uspio pobijediti Makabejce Jonatana i brata mu Šimuna, s njima je sklopio mirovni ugovor. 6 Činilo se da je rat završen i Jonatan je nastupio službu suca u Izraelu. 7 Sudište se nalazilo u Mikmasu gdje su Šaul i njegov sin Jonatan nekoć zapodjenuli rat protiv Filistejaca.

 

8 U to vrijeme pojavio se neki čovjek iz Cilicije, imenom Balas iz Smirne, tvrdeći da je on onaj mrtvim proglašeni sin tiranina Antioha. 9 Imao je, također, i podršku pergamonskog kralja Atala. 10 Balas, koji je uzeo ime Aleksandar, pojavio se u pratnji Antiohove sestre Laodike pred rimskim Senatom i uspio uvjeriti senatore u  svoje  pravo  na  seleukidsko  prijestolje.  11  U Celesiriji formirao je protuvladu.

12 Da bi učvrstio svoju poziciju, njegov protivnik Demetrije zatražio je savez s Makabejcem Jonatanom. 13 Kao protuuslugu, dao je Jonatanu pravo na vlastitu vojsku i pustio na slobodu sve zatvorenike iz jeruzalemske tvrđe. 14 Jonatan je potom utvrdio brdo Sion i počeo obnavljati Jeruzalem. 15 Čuvši za hrabrost Makabejaca, i Aleksandar Balas ponudio je Jonatanu prijateljski savez. 16 Imenovao je Jonatana velikim svećenikom i Jonatan je nastupio svoju službu na praznik sjenica. 17 Jonatan je bio nepovjerljiv prema Demetriju zbog njegovih nekadašnjih zlodjela. 18 Potpomognut od Ptolemejaca, Aleksandar je pobijedio Demetrija i preuzeo vlast nad kraljevstvom Seleukovića. 19 Da bi učvrstio svoju poziciju, oženio se ptolemejskom princezom Kleopatrom.

 

20 Rim je u međuvremenu nastojao osvojiti ovelika područja u Hispaniji. 21 Keltsko-iberska plemena pružila su otpor. 22 Glava otpora bio je Viriata, sposoban vojskovođa iz plemena Luzitanaca. 23 Rim je s Viriatom sklopio mirovni ugovor, ali ga je kasnije ipak dao ubiti. 24 U međuvremenu došlo je do sukoba između Kartage i njezine sjeverne susjede Numidije. 25 U Numidiji je još od punskih ratova vladala nesloga:  istočni  je  dio  težio  prema  Rimu dok se zapadni dio priklanjao Kartagi. 26 Rim je postavio kralja Masinisu za vladara svih Numidijaca; njegovo se kraljevstvo prostiralo sve do Mauretanije. 27 Siguran u podršku Rima, Masinisa je u više navrata napao područje Kartage. 28 Stoga je Kartaga protiv njega uputila svoju vojsku. 29 Time je započeo rat u kojem je Kartaga, nakon tri godine teških borbi, potpuno razorena od Rimljana. 30 Istovremeno je Rim osvojio i grčke gradove-države. 31 Ahajski savez sa sjedištem u Korintu oponirao je Rimu. 32 Navijestivši rat Sparti, Ahajski je savez došao u konflikt s Rimom. 33 Rimljani su spalili Korint, poubijali muškarce, a ostale stanovnike prodali u sužanjstvo. 34 Tako su osim Makedonije i Afrike, sada još i grčki gradovi-države postali rimskim provincijama. 35 No grčka se kultura, unatoč tome, sve više širila među Rimljanima. 36 Već je prije Rim ugostio izaslanstvo filozofa iz Atene. 37 Sada Rimljani sudjeluju i na Olimpijskim igrama. 38 U međuvremenu se Demetrijev istoimeni sin počeo boriti za prijestolje seleukidskog Kraljevstva. 39 Njegov namjesnik u Celesiriji ratovao je protiv Aleksandra Balasa te ga je Jonatan porazio kod Gaze. 40 Egipatski vladar Ptolemej pohitao je u pomoć svome zetu Aleksandru Balasu. 41 Usput je zauzeo mnoge gradove. 42 Na kraju je pak prešao na Demetrijevu stranu i ponudio mu svoju kćer, a Aleksandrovu suprugu kao dio prijateljskog saveza. 43 Potpomognut od Egipćana, Demetrije je uspio svladati Aleksandra kod seleukidskog grada Antiohije. 44 Tri dana potom umro je Ptolemej, šesti po redu u dinastiji Seleukovića. 45 Zahvaljujući njemu, veliki je svećenik Onija, nakon što je pobjegao iz Jeruzalema, mogao sagraditi židovski hram u gradu Leontopolisu, u delti Nila. 46 U ono vrijeme jedna se grupa pobožnih Židova povukla u osamu, u pustinji kraj Slanoga mora kako bi tamo živjeli u skrovitosti. 47 Stvorili su svoja pravila i posvetili se prepisivanju, prevođenju, a i stvaranju novih vjerskih tekstova. 48 Među njihovim spisima je i Knjiga jubileja u kojoj je opisana povijest Židova od početka pa do izlaska iz Egipta.

 

49 Nakon Aleksandrove i Ptolemejeve smrti, Demetrije je vladao cjelokupnim Seleukidskim Kraljevstvom. 50 U međuvremenu je Antioh, sin Aleksandra i Kleopatre, imenovao Makabejca Jonatana namjesnikom Celesirije, a njegovog brata Šimuna zapovjednikom priobalnog područja. 51 Međutim, Antiohov je vojskovođa Diodot uzurpirao vlast u Siriji, a Jonatana dao prevarom ubiti. 52 Šimun je priznao Demetrija kao vladara Seleukidskog Kraljevstva i time je zauzvrat imenovan velikim svećenikom i etnarhom Judeje. 53 Šimunov sin Ivan postao je zapovjednikom vojske. 54 Šimun je obnovio prijateljski savez s Rimom. 55 On i njegovi sinovi Juda i Matatija ubijeni su od Šimunovog zeta u Jerihonu. 56 Naslijedio ga je njegov treći sin Ivan. 57 Taj je postigao političku neovisnost Židova, a vodio je ekspanzionističku politiku. 58 Na jugu je priključio Idumeju židovskoj državi. 59 Na sjeveru je zauzeo Samariju te je dao porušiti hram na brdu Garizim. 60 Time je primorao ljude na dolazak u Jeruzalem i prinošenje svoje žrtve.

 

61 Ustanak robova protiv rimskih gospodara ugušen je, a tisuće robova usmrćeno je raspećem na križ. 62 Rimljani su osnovali novu provinciju Galiju transalpinu. 63 Plemena Kimbra i Teutona tu činjenicu nisu prihvatila ravnodušno. 64 I novi kralj Numidije, Jugurta, okrenuo se protiv Rima. 65 Novi zapovjednik Gaj Marije reformirao je rimsku vojsku. 66 Zatim je pobijedio Numidijce kao i plemena Teutona, Ambrona i Kimbra koja su ugrožavala Rim. 67 U Judeji se zakraljio Aristobul, sin Ivana zvanog Hirkan. 68 Osvojivši Galileju, Aristobul je tamo nastojao uvesti židovski način života. 69 Kad je godinu dana zatim umro, njegov je brat Jonatan preuzeo službu velikog svećenika. 70 On se preimenovao u Aleksandra Janaja i oženio se svojom obudovjelom šogoricom Salomom. 71 Židovi nakon dugo vremena opet imaju kraljevstvo. 72 Hoće li opstati, doživjet će buduće generacije. 

 

 

Prvi dio                        Šesto  poglavlje 

                                                            

1 U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima.

2 Rimski se teritorij sve više širio: kraljevstva su propadala jedno za drugim te su postajala rimske provincije. 3 Rim je trebao pronaći rješenje kako vladati tako velikim područjima. 4 Tu je bitnu ulogu trebala odigrati rimska uprava sa svojim službama koje su se dodjeljivale na određeno vrijeme. 5 Pojavljivanjem novih problema trebalo je dorađivati stare, odnosno donositi nove zakone, pa je tako s vremenom nastala opsežna zbirka rimskih zakona. 6 Svaki novi zakon trebao je odobriti rimski Senat koji se sastojao od najuglednijih građana Rima. 7 Narod je svake godine birao dva konzula kojima je bila povjerena najviša civilna i vojna vlast i koji su se trebali međusobno nadzirati. 8 Nakon isteka mandata, stekli su status prokonzula te su od Senata primili po jednu provinciju na upravljanje. 9 U slučaju vojne opasnosti Senat je na vrijeme od pola godine izabrao diktatora i predao mu vrhovnu vlast.

 

10 U ono vrijeme, Rim je imao probleme s Italicima, obližnjim savezničkim plemenima. 11 Ti su htjeli iznuditi status rimskih građana; u gradu Corfiniumu, koji su nazvali Italica, osnovali su vlastiti senat. 12 Nakon dugih borbi, status rimskih građana dobili su oni Italici koji su ostali vjerni Rimu. 13 Na istoku su Rimljani upravljali novonastalom provincijom Azijom, koju su naslijedili od pergamonskog kralja Atala. 14 To se pak kosilo s interesima pontskoga kralja Mitridata, koji je, stoga nahuškao u Aziji živuće Grke protiv Rima zbog visokih poreza. 15 Iz svoje nove prijestolnice u Efezu, Mitridat je naredio da se u jednom danu poubijaju svi u provinciji Aziji živući Rimljani i Italici. 16 U pobuni protiv Rima sudjelovali su i Atenjani. 17